EU odustaje od reforme B2B plaćanja: Prijevoznici će i dalje čekati 120 dana na svoj novac

Europska komisija planira povući revolucionarnu uredbu koja je trebala ograničiti rokove plaćanja u trgovačkim transakcijama na 30 dana. Ta odluka, najavljena u programu rada EK-a za 2027. godinu, za europski sektor prijevoza i logistike znači zadržavanje postojećeg stanja — odnosno stvarnosti u kojoj veći naručitelji bez posljedica prisiljavaju manje prijevoznike da prihvaćaju uvjete plaćanja koji dosežu i četiri mjeseca. Za menadžere rizika i vlasnike logističkih tvrtki koje posluju na europskom tržištu to je znak za uzbunu koji bi ih trebao potaknuti na hitan pregled kreditne politike i postupaka provjere poslovnih partnera.
Kraj nade u reformu EU-a protiv kašnjenja u plaćanju
Prijedlog uredbe COM(2023) 533, koji je Europska komisija predstavila u rujnu 2023. godine, bio je odgovor na jedan od najozbiljnijih strukturnih problema europskog B2B tržišta — kronična kašnjenja u podmirivanju trgovačkih obveza. Prijedlog je predviđao uvođenje apsolutnog, neprekoračivog roka od 30 dana za plaćanja u transakcijama između poduzeća i u javnoj nabavi na području cijele Europske unije.
Ključna inovacija prijedloga bila je odabir oblika uredbe umjesto direktive. Ta razlika ima temeljno pravno značenje: uredba EU-a primjenjuje se izravno i jednako u svim državama članicama od dana stupanja na snagu, bez potrebe za nacionalnom provedbom. Direktiva, međutim, državama ostavlja slobodu u načinu provedbe, što je u prošlosti dovodilo do velikih razlika među državama u provedbi propisa i djelotvornosti zaštite vjerovnika.
Iako je Europski parlament podržao prijedlog na glasovanju u travnju 2024. godine, inicijativa je zapela u fazi razmatranja u Vijeću Europske unije. Znatan broj država članica izrazio je protivljenje, a postizanje potrebnog konsenzusa pokazalo se nemogućim. Prema dokumentu objavljenom 4. studenoga 2026. godine, Europska komisija uvrstila je prijedlog na popis propisa predviđenih za povlačenje u okviru programa rada za 2027. godinu.
Poslovne skupine koje brane interese manjih tvrtki bijesne su. Španjolska organizacija PMcM — Plataforma Multisectorial contra la Morosidad — javno optužuje institucije EU-a da popuštaju pritisku moćnih lobističkih skupina koje predstavljaju velike korporacije. Potonje već godinama koriste produljene rokove plaćanja kao sredstvo besplatnog financiranja vlastitog poslovanja, prebacujući troškove kreditiranja na svoje dobavljače i podizvođače, koji često nemaju pregovaračku snagu da odbiju nepovoljne uvjete.
Sektor prijevoza, špedicije i logistike pod posebnim financijskim pritiskom
Od svih djelatnosti izloženih posljedicama neuspjeha reforme EU-a, sektor cestovnog prijevoza i logistike nalazi se u posebno teškom položaju. To proizlazi iz posebnosti poslovnog modela koji zahtijeva podmirivanje znatnih troškova unaprijed, prije nego što stigne bilo kakva uplata od naručitelja.
Prijevoznik koji prihvati prijevozni nalog mora gotovo odmah podmiriti:
- troškove goriva — koji često čine 30–35% ukupnih operativnih troškova,
- cestarine i vinjete na rutama koje prolaze kroz više država,
- rate leasinga za tegljače i poluprikolice,
- plaće vozača zajedno s doprinosima za socijalno osiguranje,
- troškove osiguranja od odgovornosti, kasko osiguranja i osiguranja tereta,
- tekuće troškove servisiranja i održavanja voznog parka.
Plaćanje za obavljenu uslugu, međutim — u skladu s aktualnom tržišnom stvarnošću — na račun prijevoznika često stiže s višemjesečnim zakašnjenjem. Na konferenciji „Polish road transport and logistics under pressure", koju je organizacija Organizacja Transport i Logistyka Polska (TLP) organizirala u Europskom parlamentu 18. studenoga 2026. godine, predstavljeni su podaci koji zorno prikazuju razmjere problema.
Eliza Misiejuk, koja predstavlja tvrtku Schavemaker, istaknula je da rokovi plaćanja do 120 dana više nisu iznimka i postaju nova tržišna norma u odnosima s velikim naručiteljima. Statistike sektora potvrđuju tu zabrinjavajuću sliku: čak se 85% poljskih prijevozničkih tvrtki redovito susreće s rokovima plaćanja u rasponu od 30–60 dana, dok je 42% poduzeća prisiljeno potpisivati ugovore u kojima rok plaćanja prelazi 120 dana. To znači da tvrtka obavi uslugu, a četiri mjeseca ne vidi ni zlota naknade, istodobno financirajući cijeli operativni ciklus iz vlastitih sredstava ili skupog kredita za obrtna sredstva.
Domino efekt: Od kašnjenja u plaćanju do stečaja
Maciej Wroński, predsjednik TLP-a, upozorava na još jednu dimenziju problema — propisi koji se uvode isključivo na nacionalnoj razini mogu paradoksalno pogoršati položaj tvrtki koje posluju na međunarodnom tržištu. Kad bi Poljska samostalno ograničila dopuštene rokove plaćanja bez sličnih propisa u drugim državama EU-a, poljski prijevoznici mogli bi izgubiti dio naloga u korist tvrtki iz država u kojima dugi rokovi plaćanja ostaju prihvatljiva norma. Otuda zahtjev sektora — jedino smisleno rješenje jest ujednačena regulativa za cijeli europski sektor prijevoza, špedicije i logistike.
Bez takve regulative prijevoznička djelatnost ostaje iznimno osjetljiva na domino efekt. Mehanizam je jednostavan i dobro poznat analitičarima rizika: kada veliki špediter ili naručitelj proglasi stečaj ili prijavi ozbiljne probleme s plaćanjem, cijeli lanac podizvođača i prijevoznika koji su mjesecima čekali na plaćanje iznenada se suočava s činjenicom da će vezani kapital propasti. Manji prijevoznici, koji često posluju s vrlo niskim maržama i bez znatnih novčanih pričuva, ne mogu preživjeti takav šok. Rezultat su daljnji stečajevi koji mogu pokrenuti nove valove nesolventnosti u cijelom opskrbnom lancu.
Pritisak na marže u cestovnom prijevozu već je godinama među najvišima od svih djelatnosti. Rastući troškovi rada, cijene energije, ekološki propisi i troškovi usklađenosti dovode do toga da prijevoznici posluju s neto maržama od oko 2–5%. U takvim uvjetima, vezivanje potraživanja na 90 ili 120 dana bez pristupa jeftinom vanjskom financiranju može doslovno odlučiti o opstanku tvrtke.
Španjolski model: Dokaz da regulativa djeluje
Pesimistična slika stanja u EU-u u suprotnosti je s iskustvom Španjolske, koja je odlučila samostalno regulatorno djelovati u sektoru prijevoza. Krajem 2021. godine vlasti u Madridu uvele su sustav strogih administrativnih kazni za subjekte koji prekorače rok plaćanja od 60 dana za prijevozne usluge. Važno je da se propis aktivno provodi inspekcijama i stvarnim financijskim sankcijama — nije ostao mrtvo slovo na papiru.
Učinci su mjerljivi i dokumentirala ih je organizacija Fenadismer koja zastupa prijevoznički sektor u Španjolskoj. Prosječno vrijeme čekanja na plaćanje u cestovnom prijevozu 2021. godine iznosilo je 83 dana. Godine 2025. palo je na 59 dana, a u rujnu 2026. godine dosegnulo rekordno nisku razinu od 47 dana — dakle ispod zakonskog ograničenja od 60 dana, što pokazuje da se dio tržišta dobrovoljno prilagodio novim standardima bez čekanja na intervenciju inspektora.
Smanjenje prosječnog vremena čekanja na plaćanje za više od 43% tijekom pet godina rezultat je koji nedvojbeno dokazuje učinkovitost strogih propisa poduprtih stvarnom provedbom zakona. Za poljske i druge europske prijevoznike, koji te podatke promatraju iz perspektive rokova plaćanja od 120 dana, španjolski model predstavlja nedostižan uzor — i dokaz da je promjena moguća ako postoji politička volja za njezinu provedbu.
Što neuspjeh reforme znači za menadžere rizika?
Povlačenje prijedloga COM(2023) 533 nije samo zakonodavni poraz — to je operativni signal koji bi sve sudionike tržišta trebao potaknuti na ažuriranje strategije upravljanja kreditnim rizikom. Zadržavanje postojećeg pravnog stanja znači da će veliki naručitelji barem još nekoliko godina zadržati punu slobodu nametanja dugih rokova plaćanja manjim podizvođačima, a potonji neće raspolagati učinkovitim pravnim instrumentom za obranu svojih interesa na europskoj razini.
Iz perspektive procjene rizika suradnje, sektor prijevoza i logistike treba klasificirati kao segment povišenog rizika, koji zahtijeva uvođenje strožih postupaka provjere. Posebnu pozornost valja posvetiti sljedećim područjima:
1. Praćenje pokazatelja DSO
Pokazatelj Days Sales Outstanding (DSO) — odnosno prosječno vrijeme čekanja na naplatu potraživanja — treba tromjesečno pratiti za sve klijente iz sektora prijevoza, špedicije i logistike. Sustavno produljenje DSO-a jedan je od najranijih i najpouzdanijih znakova upozorenja na gubitak financijske likvidnosti poslovnog partnera. Tvrtke kod kojih DSO prelazi 90 dana i pokazuje rastući trend trebale bi biti pod pojačanim nadzorom i ograničenjima kreditnih limita.
2. Provjera strukture potraživanja naručitelja
Pri uspostavljanju novih poslovnih odnosa i pregledu postojećih ugovora vrijedi posvetiti posebnu pozornost strukturi potraživanja potencijalnog poslovnog partnera — a osobito udjelu dospjelih nenaplaćenih potraživanja u cjelokupnom portfelju. Tvrtke koje i same imaju ozbiljna kašnjenja u naplati potraživanja od svojih klijenata statistički su sklonije odgađanju vlastitih plaćanja niže u opskrbnom lancu.
3. Rastuća potreba za faktoringom i financiranjem potraživanja
U okruženju dugih rokova plaćanja i nedostatka regulatorne zaštite, faktoring — i bez regresa (uz preuzimanje rizika nesolventnosti) i s regresom — za mnoge prijevoznike postaje pitanje opstanka, a ne samo financijske optimizacije. Faktoring društva i osiguravatelji potraživanja trebali bi očekivati nagli rast potražnje za svojim uslugama u sektoru prijevoza, špedicije i logistike u sljedećim tromjesečjima, što će od njih istodobno zahtijevati strožu analizu portfelja potraživanja iz te djelatnosti.
4. Rizik domino efekta u opskrbnom lancu
Analitičari rizika trebali bi mapirati povezanosti između velikih logističkih operatera i mreže njihovih podizvođača. Stečaj jednog velikog igrača može izazvati lavinu nesolventnosti među desecima manjih tvrtki koje su mjesecima financirale njegovo poslovanje svojim obrtnim kapitalom. Scenariji testiranja otpornosti na stres trebali bi uzeti u obzir izloženost toj vrsti koncentracijskog rizika.
Regulatorna perspektiva: Što se još može promijeniti?
Povlačenje prijedloga uredbe ne zatvara konačno raspravu o reformi sustava plaćanja u Europi. Europska komisija u budućnosti može predstaviti novi prijedlog — možda manje ambiciozan, utemeljen na direktivi umjesto uredbe ili s duljim prijelaznim razdobljima i više iznimaka koje će ublažiti otpor država članica. Moguć je i put sektorske regulative — po uzoru na propise o prijevozu koje su Poljska i druge države provele u okviru Paketa mobilnosti.
Sektor prijevoza, špedicije i logistike, koji predstavljaju organizacije poput TLP-a, ne namjerava odustati od pritiska na donositelje odluka. Konferencija u Europskom parlamentu u studenome 2026. godine bila je jasan signal da će sektor aktivno lobirati za rješenja EU-a koja će izjednačiti uvjete tržišnog natjecanja i zaštititi manje prijevoznike od financijskog diktata velikih naručitelja.
Dok novi propisi ne stupe na snagu — a zakonodavna povijest upućuje na to da bi to moglo potrajati mnogo godina — jedina učinkovita zaštita za tvrtke koje posluju u logističkom opskrbnom lancu ostaju temeljita dubinska provjera, aktivno upravljanje potraživanjima i promišljeno oblikovanje kreditne politike prema poslovnim partnerima iz sektora prijevoza, špedicije i logistike.
Sažetak: Povišena pripravnost za cijelu djelatnost
Neuspjeh reforme EU-a protiv kašnjenja u plaćanju loša je vijest za sve koji su vjerovali da će europsko pravo učinkovito izjednačiti neravnotežu moći između velikih naručitelja i malih pružatelja usluga. U sektoru prijevoza i logistike ta je neravnoteža posebno izražena — i posebno opasna za stabilnost cijelog tržišta.
Tvrtke koje danas procjenjuju rizik suradnje s partnerima iz sektora prijevoza, špedicije i logistike moraju uzeti u obzir da njihovi poslovni partneri mogu poslovati u uvjetima trajnog nedostatka likvidnosti koji ne proizlazi iz nesposobnog upravljanja, nego iz strukturne patologije tržišta plaćanja. Ta bi se svijest trebala odražavati kako u bodovnoj procjeni poslovnih partnera tako i u oblikovanju vlastitih trgovinskih uvjeta.
Iskustvo Španjolske pokazuje da je promjena moguća — ali zahtijeva odlučnost regulatora i stvarnu provedbu zakona. Dok takva odlučnost nedostaje na europskoj razini, cijeli teret upravljanja rizikom počiva na samim sudionicima tržišta. A to znači da platforme poput EURODEBT.eu, specijalizirane za provjeru financijske vjerodostojnosti prijevozničkih i logističkih tvrtki, ne postaju luksuz, nego operativna nužnost za svaku tvrtku koja ozbiljno shvaća sigurnost svojih potraživanja.











